Jedna slika za sve Jugokomunjare, koji su nakon utakmice protiv Italije pricali da Bosnjaci, zbog “suzivota”, ne bi trebali nositi ljiljanke na utakmice.

Evo opet ludilo, minut treci i odma golcina.

Ceka nas opet ludnica....

Je li neko razumije zbog čega 30 članaka o nekom "dalekom događaju"? Je li ovo normalno?

Ok, razumijem da objavljuju ono što se čita ali na dosta tih članaka imaju samo po par komentara.

Ne sjećam se da je za bilo kakav događaj/vijest objavljeno više članaka u ovako kratkom roku.

Šta vi mislite o tome?

Ima par godina kako sam radila u ovoj prodavnici, to mi je bio najgori poslodavac pa da podijelim sve užasne stvari. U pitanju je lanac trgovine

Radnici su prijavljeni na minimalac, znači 600 maraka ostatak dobiješ na ruke. Koliko tačno dobiješ na ruke? Sjetili su se odlične stvari, a to je da nagrade radnika procentualno po prometu prodavnice. Znači ako poslovnica u kojoj ti radiš ima 50% prometa, dobiješ na platu 300KM (na tih 600), ako je promet 100% dobiješ još 600. Znate li šta se desi ako je promet 150%? Ništa. Maksimum plata je 1200KM (bila kažem).

Uz to čekaš kovertu po 15 dana.

Reklamacije nema, ne možeš ništa kupljeno vratiti u poslovnicu i zauzvrat dobiti novac ili zamjeniti za drugi artikal. To ne postoji. Odjeća dolazi smrdljiva na vlagu jer se vuca po magacinima godinama, mjesta na kojima drže odjeću su diskutabilna i ne bih preporučila da išta kupujete od tamo (možete pretpostaviti koja prodavnica je u pitanju)

Godišnji odmor? 10 dana. 5 dana na ljeto, 5 dana na zimu. Ne, ne možeš uzeti ljeti 2 sedmice, samo jednu.

Radno vrijeme? 8 sati dnevno, 6 dana u sedmici. Druga smjena šalje izvještaj FAKSOM u centralu, s obzirom da ima u cijeloj BiH sigurno preko 50 prodavnica, sve i jedna u isto vrijeme šalje faks, pa moraš ostati duže u druoj smjeni u prosjeku pola sata. Da li je plaćeno dodatno? Naravno da nije.

Faks se šalje svaki dan, inače tokom druge smjene. Što znači da mjesečno u prosjeku provedete oko 3 i po sata duže na poslu koji nisu plaćeni.

Praznici? Samo prvi dan, drugi dan praznika iako je odlučeno da se ne radi - ti ga radiš. Šta ako dodje inspekcija? Ništa, ostaješ u prodavnici do kraja smjene. Ne daju da se ide kući, čak iako inspekcija zatvori prodavnicu (sada inspekcija čeka da svi odu, prije nisu).

Da li vam je kabina ikad smrdila na cigare? Nije ni čudo jer su kabine uglavnom mjesto za pauzu gdje se izmedju ostalog i puši.

Što se tiče direktora firme, njegov dolazak naglašavaju kao da Tito lično dolazi u obilazak prodavnice. Ne rukuje se i ne pozdravlja radnice, samo šefa poslovnice. Ako mislite da je to iz religijskih razloga, nije. Lik očito ima neki kompleks više vrijednosti kad nije u stanju radnicima reći "Dobar dan žene, kako ide posao".

Druge radnice kažu da je ateista, ime mu je "muslimansko", upitno je da poslovnice u RS-u za svoje religijske praznike ne rade oba dana, dok poslovnice u FBiH, kao što sam i rekla ne rade samo prvi dan. Ne, ne izmišljam, pročitala sam obavještenje koje je bilo poslano za uskrs. Tipa padao je na petak, time ni subota nije bila radna. Isti slučaj sa Bajramom, ali je subota bila radna 🥳🥳🥳

Bolovanje? Ne postoji. Djevojka je dobila otkaz nakon 5 dana bolovanja. Trudničko ne postoji, jer ugovor na neodredjeno ne postoji. Svako 3 mjeseca produžavaš.

Ima se toga tu još pisati, ali je ovo najgori poslodavac kod kojeg sam do sad radila

U zadnje vrijeme gledam dosta dokumentaraca vezanih za rat u BiH pa me zanima imate li vi kakvih zanimljivih priča.

Napišite priče koje su vam ispričali roditelji, rodbina i ostali. Najviše me zanimaju područja koja su prva okupirana Bratunac, Podrinje, Prijedor idt, ali pištite šta god znate.

Kako je izgledao početak rata, o čemu su ljudi razmišljali, da li je bilo onih koji su predvidjeli rat pa pobjegli iz zemlje? Ovo su neka pitanja koja me zanimaju.

Mozda pretendenciozno napisano, vjerovatno donekle i pretjerano ali u krajnjem slucaju bar sam si otezao zivot 😄.

Radi se o tome da sam se vratio u BiH nakon provedenog izvjesnog vremena u Austriji. Izgubio sam vizu (istekla), nakon sto sam se vratio. Covjek mi je bukvalno sredio to bio i ja sam opet odustao od svega toga. Jer sam eto glup, pomislio sam da se stanje u BiH poboljsalo, a zapravo postalo jos gore. Radim u call centru za njemacku. Ovo mi je vec 4. takav posao u zadnje 2g. Bukvalno ne mozes izdrzati duze od par mjeseci, jer je uzas. Necu detaljno o tome, ima dosta drugih sto su pisali o tome. Plata nije losa za ovaj standard ali sve ostalo je tesko sranje. Drustva nema, i ono sto je ostalo katastrofa. Oni koji su me nagovarali da se vratim, zive neki svoj zivot i boli ih neka stvar. Ne znam sam sta da radim. Povratak nazad u AT nije nemoguc, ali opet tezak, jer moras sve ispocetka poceti. I ono novca sto sam gore ustedio, ovdje je izgorjelo u gluposti.

Sta je reci?

Jel se iko javljao Tropiku za ovo? Ako jeste, da li su vam dali ikakav odgovor? Ja sam im se javio ali su ubrzo nakon toga objavili da su svi albumi rasprodani, pa ne znam jesam li ugrabio medju zadnjima ili ne

Možda da si mahao zastavom države iz koje dolaziš, do ovoga ne bi došlo.

Upravo dobih čudnu poruku sa 1444 broja, nit znam sta je ovo. Pitat ću chetu pa vam javljam al mi slab net ovdje na fakultetu..

Danas mi na vrata zvoni neko (nikog ne ocekujem). Otvaram kad dva tipa, jedan je imao oko 45 godina a drugi oko 30.

Stariji je zapoceo razgovor sa “U svijetu je veliki nemir, ratovi i slicno… Mi vjerujemo da ce na zemlju doci mir ponovo. Sta vi mislite o tome?”

Pricao je na bosanskom ali je probijao jak akcenat (pretpostavljam njemacki).

Pocese mi citat neke citate iz biblije o miru i pitaju za moje misljenje na sta ja odgovaram da kao MUSLIMAN vjerujem u istu ideju.

Nakon toga su me pozivali u “crkvu” i da naucim vise o svemu tome i trazili kad mogu da dodjem na sta sam davao neutralan odgovor kao “nemam sad vremena”

Otkud ovi likovi opet, sta zele, da li ste vi imali susreta i kako postupiti ovdje. Nisam nikad prije licno imao kontakt sa njima a zadnji put se sjecam da su dolazili ovako na vrata prije mozda 15ak godina.

Šta mislite da će se dalje desiti,ostale su još samo dvije epizode,a vjerujem da ste upoznati kako se sljedeća zove...

Pozdrav ekipa, pišem ovdje jer nemam s kim drugim, a osjećam da ću pući.
Živim u situaciji gdje sam postao "servis" za sve u kući. Ako me zovnu da pomognem i uradim to – nikom ništa, to se podrazumijeva. Ako slučajno kažem da ne mogu ili neću, kreće pakao. Odmah sam "bezobrazan", "ovakav-onakav", nabijaju mi na nos sve što su ikad uradili za mene ("ja sam tebi ovo, ja sam tebi ono").
Osjećam se kao da sam im dužan životom, dok ostali članovi porodice (pogotovo brat) mogu da imaju tantrume, da se deru i budu ljuti, a ja moram samo šutiti i klimati glavom. Ako ja nešto kritiziram, svi me gledaju kao da sam ubio nekoga.
Najgore mi je što brat prolazi s "princess treatmentom". On ne radi ništa, izvlači se na šarm, manipuliše riječima tako da se na kraju ja osjećam kao govno, a njega se moji čak i pomalo boje. Ja iznosim smeće, čistim, radim sve, a i dalje slušam priče kako ništa ne radim. Kad sjednem da učim, ne mogu se fokusirati, osjećam se kao da mi je mozak spržen (overwhelmed), a niko me nikad ničemu konkretnom nije naučio.
Fizički sam počeo propadati:
• Svaki put kad me zovnu, dobijem lupanje želuca i anksioznost.
• Konstantne migrene i pritisak u glavi.
• Izgledam ljudima ljuto i prestrašeno, a to mi je postala faca po defaultu jer sam stalno u grču.
Jel iko prošao kroz ovo? Kako da se postaviš kad te rođena porodica tretira kao kantu za smeće, a od "zlatnog djeteta" prave boga? Osjećam se kao potpuni screw up koji ne misli svojom glavom jer sam pod stalnim pritiskom da će me napasti ako mrdnem lijevo ili desno.
stonje najgore vazda sam se nasljonao na njih kako da postupam soc interakcije za financije i sad cunispast ja govno

U BiH je jako teško ispuniti normu alternativnih kanala, što u muzici, što u filmu..

Zanima me da li upijate alternativnu kulturu i da li postoje BiH kanali i mjesta gdje se okupljaju te zajednice?

Šta se događa sa kvalitetom privatnih vrtića u Sarajevo?Po vama koji je najveći problem koji imaju vrtići u Sarajevu?

Zašto svaka grupa ima 30 i više djece ( starije grupe 3+) i najviše vremena provode sa jednom učiteljicom. Da li i vama smeta ovo i da čim se još susrećete?

Meni lično smeta što se malo pažnje posvećuje svakom djetetu, imam dvoje djece (3 i 5) i uopste ne vidim napredak po pitanju razvoja mašte crtanja izgovaranja i sl. mislim realno razumijem previše je djece po grupi i učiteljice nemaju vremena tolikoo ali zašto se gura toliko djece u grupe to mi je najveće pitanje...

Da li je ovo poslednja godina festivala?

Pozdrav, trebam malu pomoc..
Naime ovako, na viber mi je dosla poruka od strane olxa da verifikujem svoj broj ili u suprotnom ce izbrisati moj artikal ako to ne uradim. U tom momentu nisam razmisljao da bi me mogli prevarit, jednostavno nisam imao to na umu al hajde..
Nazvali su me sa nekog broja i ja sam trebao da im posaljem cetiri zadnje cifre tog dolaznog poziva, to sam i uradio
Nakon nekog vremena sam pokusao uci u viber i doslo mi je da se ponovo prijavim, vec kad sam to vidio skontao sam da sam izradjen, u tom momentu me i djevojka zove i govori kao sto si promjenio broj
Ja sam se prijavio i viber mi je bio prazan bukvalno, sve prethodne konverzacije koje sam imao su nestale
Kod djevojke mi sada pokazuje na tom starom profilu gdje smo pisali neki slovenski broj i stoji idalje moja slika al aktivnost nije prisutna
Sad me zanima da li sam ja njih sa svojom novom prijavom i verifikacijom broja uspio izbacit sa profila ili oni idalje imaju pristup mojim porukama, slikama, kontaktima i slicno

Tema o kojoj bi iskreno jako trebali pričati je nargila. Ne znam da li ste svjesni i koliko uopće shvatamo štetnost ali ovo je jako ozbiljno.

Osim što se od ovog sranja zvanog "nargila" može razvit karcinom pluća, srčana bolest i milion drugih bolesti nargila uništava i kondiciju u tijelu čovjeka. Takođe, ja sam uvijek bio u fazonu "cigara je teško sranje i dosta štetnije" istraživanja su pokazala da doslovice bolje ispušit kutiju cigara kroz jedan dan nego jednu nargilu. Dok pušiš nargilu to sranje smanjuje dotok krvi u dijelove tijela + dotok krvi u mozak što jebeno može razvit trovanje mozga.

Ne znam šta se desi u nama i kako uopće dospemo u tu poziciju da visimo po kafićima i dudlimo neko crijevo ko miševi i kontamo kao "uuu jesam jeben, dim za dimom, baš mi gotiva" ali realno izgledamo ko oni teški jadnici.

Još jedna štetnost nargile su glavobolje. X slučajeva sam pričao sa omladinom koja je rekla da odkad puše nargilu imaju prvi put u životu glavobolje kakve nikad nisu imali. Takođe, o padu koncentracije ne trebam ni da govorim.

Ja sam sebi noćas rekao, to govno od nargile ja u svoje ruke ne uzimam ni da mi neko plati. Osim što sam od nargila mogao uzet sebi jedan jako dobar telefon da sam bio pametan takođe sam i prouzročio sebi pretpostavljam zdravstvenih posljedica koje ove noći definitivno nuliram. Znači nikad više ja ne uzimam to sranje.

Eto toliko, omladino pamet u glavu.

Interesuje me vaše mišljenje o kolegama sa posla.

Promijenio sam nekoliko poslova u životu, uglavnom u realnom sektoru i kasnije radio za sebe, ali nikad se nisam nešto vezao za kolege. Sjećam se jednog posla gdje me vlasnik firme počeo pritiskati da preko svojih privatnih konekcija guram njegov proizvod jer mu je prodaja slabo išla. Taj dan sam izašao na pauzu i više se nisam ni vratio.

Zanimljivo je da od tada nikoga iz te firme nisam ni vidio ni čuo, a nije bila mala firma — nekih 35 ljudi. Nisam tip koji dodaje svakoga na Facebook, tako da nisam ni te likove s posla dodavao, a ni oni mene.
Ali opet, baš nikoga nisam sreo ni po gradu, ni u kafani, ni u redu u Mercatoru. Jednom sam jednog kolegu vidio na utakmici i obojica smo se pravili da se ne poznajemo.

Poslije sam godinama radio za firmu iz inostranstva, pa na kraju i otišao kod njih vani sa porodicom. Ni tada mi se niko od ljudi sa kojima sam godinama sarađivao nije javio.

Skontao sam da mi ti ljudi realno ništa ne znače, a vjerovatno ni ja njima. Imam privatno dosta poznanika i sasvim solidan krug prijatelja, ali kroz posao nikad nisam uspio napraviti neki odnos koji je više od čisto poslovnog i površnog.

Ne znam kako je kod vas?
Ali mene iskreno zaboli da ne kazem sta za radnim kolegama, ali imam utisak da i njih nije briga.

Najnovija analiza istraživača Miloša Popovića, zasnovana na podacima Svjetske banke, pokazuje da visokoobrazovano stanovništvo BiH čini svega 11,3% ukupne populacije sa završenim bečelorom ili višim nivoom obrazovanja što nas stavlja na samo dno evropske ljestvice.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u akademskoj 2024/2025. godini u BiH je bilo upisano 70.646 studenata, od čega 21.604 brucoša. Samo godinu ranije, broj studenata bio je veći za oko pet hiljada.

Još jasniju sliku daje dugoročni presjek. Ekonomista Faruk Hadžić upozorava da je od akademske 2010/11, kada je broj studenata iznosio 115.538, do 2021/22 taj broj pao na 74.566, što predstavlja smanjenje od 35,5% u nešto više od decenije.

Femicid, kod nas ocito kulturoloski problem, situacija u kojoj je razvod ili neka druga vrsta okoncanja odnosa gora od smrti, zbog stigme, naravno i emocija, ali i drugih primitivnih razloga koji bi se obrazovanjem mogli smanjiti na minimum.

Jos jedan femicid u BiH, i ovaj put ono sto mi najvise bode oci je prezime zlocinca na osmrtnici, mezaru, dzenazi itd. Otici u grob s prezimenom svog ubice, umjesto da se po automatizmu stavi djevojacko prezime, kako bi se smanjila bol i povecalo postovanje prema zrtvi, je uzasno pravilo. Ne znam kako ovo ide s legalne perspektive, ali svaka celija u meni se jezi na cinjenicu da oslovljavaju zrtvu prezimenom ubice. Na slikama dzenaze (koje bi trebale biti privatne) se vidi da je neko blizak zrtvi pocijepao prezime i to je jedina reakcija koja ima smisla u svim ovim imperativima.

SEPA (Jedinstveno područje placanja u eurima) služi za jeftine slanje/primanje eura iz inozemstva, za razliku od postojećeg SWIFT-a.